Suknovci

Je li Josip Broz Tito bio ruski špijun? Je li Zagorac tog imena poginuo u Prvom svjetskom ratu, pa je njegov identitet preuzeo sovjetski agent? Ova se pitanja u nizu varijanti pojavljuju na raznim mjestima - Tita jednom vidimo kao austrijskog grofa, drugi put kao poljskog plemića, treći put kao poznavatelja filozofije koji s lakoćom čita Imanuela Kanta.

Zagovornicima ovih teorija sviranje klavira, plesna vještina, mačevalačko umijeće ili poznavanje šaha nikako ne idu uz kumrovečki rodni list i proletersku mladost.
Broza je zamijenio njegov polubrat

Zbog toga neki teoretičari zavjera tvrde da Tito kojeg poznajemo zapravo nije bio Josip Broz, rođen u Kumrovcu 1892., već njegov godinu dana stariji polubrat.

Naime, Brozova majka Marija Javeršek, koja je bila Slovenka iz Podsrede, radila je u Beču kao služavka kod bogatog poljskog Židova Samuela Mayera, inače vlasnika tvornice medicinskih proteza. Iz njihove ljubavničke veze 7. svibnja 1891. rodio se sin Joshua (Franc) Ambroz Mayer.

Zahvaljujući svojemu porijeklu, Joshua je odrastao u carskom Beču te se školovao u najboljim školama na bečkome njemačkom jeziku (wiener-deutsch). Završio je glazbenu školu kao odličan pijanist i najbolji izvođač Verdija i Chopina u svom razredu. O njegovom talentu kasnije je svjedočila Zinka Kunc koja je govorila kako je Tito na glasoviru pratio njezino pjevanje.

Školovanje je nastavio na Austrijskoj carskoj vojnoj akademiji u Pečuhu (Mađarska) i to u istom razredu kao i budući vođa Trećeg Reicha Adolf Hitler.
Pravi Broz izgubio je prst tijekom učenja zanata

Marija Javeršek u međuvremenu se vratila suprugu u Kumrovec. Pravi Josip Broz rodio se 21. svibnja 1892. Bio je dijete Marije i Franje Broza, seoskog radnika iz Kumrovca. Josip je bio dječak manjeg uzrasta i umjerenih intelektualnih mogućnosti, te je nakon četverogodišnje pučke škole poslan u Sisak na učenje bravarskog zanata.

Jedan od njegovih tadašnjiih kolega, Niko Ivšić, tvrdio je kako je Broz izgubio prst na stroju. Poslije rata 1945. kad je Tito došao u Sisak, Ivšić se pred svjedocima rukovao s njim i rekao: "Ti nisi Josip Broz", jer je Tito s kojim se rukovao imao sve prste. Poslije toga, OZN-a je Ivšića mučila i na kraju ubila.

Josip Broz mobiliziran je 1914. u austro-ugarsku vojsku i iste godine je poginuo. Tu navodno završava njegov put.

Njegov identitet tada preuzima njegov polubrat iz komunističkog podzemlja, Joshua Ambroz Mayer koji mijenja ime u Josip Broz Tito. On je taj koji je 1914. u Budimpešti osvojio srebrnu medalju na prvenstvu austro-ugarske vojske u mačevanju, a ne pravi Josip Broz.

Mayer, koji je tada već bio Tito, također je mobiliziran u austro-ugarsku vojsku i poslan na Istočni front, gdje ga Rusi, nakon ranjavanja, zarobljuju u Bukovini 1915. godine. Proveo je 13 mjeseci u zarobljeništvu, a tijekom tog vremena dobro je naučio ruski. Uspijeva pobjeći 1917. i pridružuje se Internacionalnoj crvenoj armiji u Omsku, gdje je bio više mjeseci, ali bez borbe.

Vjenčao se s Ruskinjom Pelagijom (Pelkom) Belousovom. S njom se 1920. vraća u Kraljevinu Jugoslaviju gdje pristupa Jugoslovenskoj Komunističkoj Partiji i počinje djelovati kao treći sabornik te stranke u jugoslavenskom saboru. Kralj 1921. zabranjuje tu stranku, te Tito djeluje kao ilegalac u podzemlju.

Godine 1934. pristupa Centralnom Komitetu Komunista Jugoslavije, a 1935. se ponovno vraća u Rusiju gdje počinje biti aktivan u Kominterni. Od Ruskinje se razveo 1936.
Nikad nije naučio ispravno govoriti hrvatski

Kao rođeni Bečanin, Tito nikad nije naučio ispravno govoriti hrvatski jezik. Njegov 'hrvatski' zapravo je bio mješavina poljskog, slovenskog i ruskog s pokojom riječju iz srpskog jezika.

Kada je nakon Drugog svjetskog rata došao u svoj 'rodni' Kumrovec nitko od susjeda i prijatelja nije ga prepoznao, ali bojali su se bilo što reći.

Tito je umro u Ljubljani 4. svibnja 1980. godine. Neki svjedoci pričaju da je, dok je ležao u bolnici, buncao na wiener-deutschu (njemački s bečkim naglaskom).

Međutim ima i problem s tim teorijama. Nekoliko rođaka i poznanika, poslije Drugoga svjetskog rata, potvrdilo je pravi Brozov identitet, dok je sve navedene vještine imao prilike usavršiti u austrougarskoj vojsci, gdje je bio sportski prvak.

'Bajke o Titu' naziv je poglavlja nedavno izdane knjige 'Jovanka - žena koja je previše znala' u kojem su opisane sve znane teorije zavjere. Tamo su opisane oprečne informacije o Titovim borbama u Španjolskoj prema kojoj se tvrdi da je njegov polubrat Franz Ambroz preuzeo njegov identitet.
Mason

Njegovi kolege i drugovi iz partije na sudu Kraljevine Jugoslavije neočekivano su priznali da je član masonerije. U korist te teorije spominjali su njegove odlične odnose s Winstonom Churchillom, pa čak i to da je njegov vanbračni sin?!

Ta masonska teorija se često isticala zbog Titovih uspjeha s Nesvrstanima te nevjerojatno dobrih vanjsko-političkih uspjeha što bez masonerije nikad ne bi mogao ostvariti. Često se ističe da je njegov sprovod pohodilo najviše najvažnijih svjetskih državnika što je još jedan dokaz da Josip Broz Tito - nije onaj radnik i komunist za kojeg se predstavljao.
Svemirski program

Jugoslavenski svemirski program Tito je navodno prodao Amerikancima, tvrdi Žiga Virca, slovenski režiser dokumentarnog filma 'Houston we have a problem'. Tito je navodno u vojnoj bazi Željava izgradio najveći podzemni svemirski centar u Europi zvan Objekt 505.
Ruske (tajanstvene) godine

Dok su nagađanja o 'pravom' i 'lažnom' Titu bulevarska, problematiziranje Brozova odnosa s Rusima ozbiljno je i kompleksno pitanje.

Pojedini kritičari vjeruju da je Tito u Moskvi prodao dušu vragu. Prvi kontakti Tita i Kominterne započeli su još 1928. godine, kada je Broz u Zagrebu pobijedio frakcije, desnu i lijevu, namećući komunistima monolitnost i jedinstvo - osobine koje su iz centrale izgledale jako važne. Tito je potom uživao trajnu naklonost moskovske središnjice, a njegov strašni oprez - nikad, do kraja života, nikom nije vjerovao - pomogao mu je i da preživi 'olovne godine'.

Tito je 1938. u Moskvi prevodio glasovitu Historiju SKP-b, jedva se spasivši od optužbi da je trockist - za što je u to doba letjela glava. Od honorara za knjigu kupio je briljantni prsten, kojega nije skidao do kraja života. Oponenti i u tom detalju vide dokaza da je bio neobuzdani bonvivan, koji je i usred pakla mislio samo na užitke. Doista, u nekoliko se knjiga tvrdi da je Tito svoje najteže godine, one od 1935. do 1938., provedene u Moskvi, preživio cinkajući partijske drugove NKVD-u. Bilo je to razdoblje masovnog revolucionarnog terora, ona faza koju je Pierre Victurnien, žirondinac, predvidio još u vrijeme Robespierrea, Fouchéa, Marata i Saint Justa - kad je rekao da je 'revolucija kao Saturn, proždire svoju rođenu djecu'.
Staljinove masovne čistke

Djeca revolucije u Moskvi su tih godina stradavala masovno. Staljin je provodio najmasovniju čistku u povijesti Partije. Ambiciozne petoljetke, prisilna, munjevita industrijalizacija zaostale poljoprivredne zemlje, vanjske opasnosti i lijeva opozicija - Trocki koji je Staljinu prijetio nepostojećom vojskom sljedbenika, ali je paranoidni Gruzin sve te tigrove od papira shvaćao vrlo ozbiljno - razbuktale su paranoju generalnog sekretara do krajnjih granica, pa je nastojao u zametku zagušiti svaku opoziciju.

Zbog toga je u valovima hapsio, strijeljao ili slao u Gulag sve koji su bili ili mogli postati točke otpora. Od najistaknutijih optuženika poznati je tužitelj Višinski - bivši menjševik, dakle i sam čovjek s mrljom u biografiji - cijedio nadrealna priznanja. Ljudi koji nikada nisu vidjeli Japanca priznavali su da su japanski špijuni, mnogi su stradali kao agenti Gestapoa, itd.

Svijet nije razumio smisao tih procesa, ali on je imao željeznu logiku. Priznanjima da su izdajnici, britanski ili japanski špijuni, trockisti ili nacisti, poraženi komunisti nisu imali više nikakve šanse da postanu žrtve, ili ljudi iza kojih će se svrstavati opozicija. Uklonivši tako njih, Staljin je eliminirao vojsku mogućih protivnika. Kad su Nijemci 1941. došli na 15 km od Kremlja, Staljina više nije imao tko srušiti...
Tito - agent NKVD-a

Josip Broz Tito u Moskvu je, na svoju nesreću, došao na vrhuncu tih procesa, kakve povijest do tada nije vidjela. Svaki je član partije imao dosje, sa životopisom, karakteristikama, vrlinama i manama. Ti su dosjei mogli biti sudbonosni, i za mnoge su doista i bili. Za svoje drugove iz Jugoslavije, Tito je pisao karakteristike. Sve su nacionalne komunističke partije morale biti poslušne Moskvi, a instrumenti discipliniranja posvuda su bili isti - dosjei, usponi, padovi, kazne, Gulag ili strijeljanje.

Pero Simić, beogradski povjesničar-amater, najistaknutiji predstavnik ove struje, tvrdi da je Josip Broz preživio 'olovne godine' smišljeno pišući denuncijantske dosjee svojih suboraca, komunista, koji su nakon toga strijeljani. U čistkama je Staljin posmicao skoro sve hrvatske komuniste (Kamilo Horvatin, braća Đuka i Štef Cvijić i drugi).

Miroslav Krleža prilično je rano proniknuo u bit staljinskih procesa, dok je Tito o tom razdoblju svoga života uvijek govorio malo i s nelagodom. Simić tvrdi da je ta nelagoda bila samo izraz nečiste savjesti. Osim dodvoravanja Staljinu i čuvanja glave, Tito je, misli on, tako uklanjao konkurenciju. No, među likvidiranima je bilo i mnoštvo njegovih prijatelja i suradnika.

U knjizi ne kažem da je Tito bio agent sovjetske tajne policije NKVD, ja kažem da je 'tovariš Valter' radio za NKVD; dr. Eiletz

"Nepune tri godine posle Titovog 'razgovora' sa (NKVD-ovcima) Jakubovičem i Špinerom, februara 1938., Kamilo Horvatin je uhapšen u Moskvi i ubrzo osuđen na smrt", piše Simić.

"Tog 4. marta 1935., osamdesetak dana pre nego što će agenti NKVD-a u Kominterni odlučiti da on 'zaslužuje (njihovo) poverenje', Tito je izaslanicima Staljinove policije u Kominterni u povjerenju govorio i o Vladimiru Ćopiću i Ivanu Gržetiću...".

Dr. Silvin Eiletz, autor knjige 'Titove tajanstvene godine u Moskvi' ide i korak dalje - on tvrdi da je Tito radio za rusku obavještajnu službu. Na pitanje jedne novinarke ima li bilo kakav dokument koji dokazuje da je Tito bio agent sovjetske tajne policije NKVD, dr. Eiletz odgovara:

- Ne, to ja u knjizi i ne kažem, ja kažem da je 'tovariš Valter' radio za NKVD.

On, dakle, hoće reći da je Josip Broz bio profesionalni NKVD-ovac.

Ruski povjesničar Nikita Viktorovič Bondarev tvrdi, međutim, da za teze o Titu kao doušniku ili časniku NKVD-a ne postoje nikakvi dokazi.

- Do sada nije pronađen nikakav dokaz za tvrdnje da je Tito bio časnik ili suradnik zloglasne sovjetske tajne službe NKVD, kaže on.

- Znamo da je Tito bio službenik u Tajništvu Balkana, sudjelovao je u radu na Sedmom kongresu Kominterne, te je čak i nominiran za Izvršni odbor Kominterne. Ali, to je praktički sve. Iako smo detaljnije istražili ovo razdoblje, možemo naći sve više i više praznih mjesta. Nejasnoće tog razdoblja predstavljaju izvrstan temelj za neodoljivu potpalu fantazije - rekao je Bondarev.

Iako smo detaljnije istražili ovo razdoblje, možemo naći sve više i više praznih mjesta. Nejasnoće tog razdoblja predstavljaju izvrstan temelj za neodoljivu potpalu fantazije; Nikita Viktorovič Bondarev

Nepoznavanje sovjetskog sigurnosno - obavještajnog sustava tog razdoblja mnoge autore knjiga o Titu navelo je na pogreške.

- Tako, primjerice, Pero Simić smatra da su profili drugova iz partije, koje je Tito pisao za Kadrovski odjel Kominterne, krunski dokaz da je Josip Broz Tito bio časnik NKVD - kaže Bondarev pa dodaje:

- U stvari, vrlo je mali broj stranih komunista koji su surađivali s Kadrovskim odjelom, pa poslije prešli raditi u INO OGPU ili u Obavještajnu upravu RKKA. Uz to, oni su iz konspirativnih razloga gubili članstvo svojoj partiji i prestajali biti državljani svoje zemlje… (Izvor: Bondarev: Enigma Tito: Moskovske godine Josipa Broza).

Simić, nastavlja on, bez ograničenja koristi sljedeće formule: "Tito je veći staljinist od samog Staljina jer je bolje od Staljina savladao metode terora i zastrašivanja", "Tito je prevarant i uzurpator", a uz to je i "krvnik i inspirator linčovanja", "njegova šapa nam je još na grlu". Izričito pristran odnos autora prema glavnom junaku istraživanja predstavlja problem, ali ne zbog toga što dovodi do ovakvih neznanstvenih izjava. Problem je u tome što takav odnos unaprijed zadaje ton i nameće zaključke, kaže Bondarev ističući da su arhivski materijali koje Simić navodi vjerodostojni.

Pravi, centralni Brozov dosje službeno još nije pronađen. Bondarev tvrdi da su sovjetske vlasti o tako ozbiljnim državnicima poput Tita na jednom mjestu imali glavni dosje, no on nije dostupan javnosti. To znači da su sve opcije ipak još otvorene.

Moguća su razna iznenađenja, ali teško je očekivati neka radikalna. Tito je, naime, bio neko vrijeme smrtni neprijatelj Moskve pa bi Staljin vjerojatno iskoristio takve podatke o Titu da ih je imao. Da je Tito bio NKVD-ovac, Staljin je mogao objaviti u bilo kojem zapadnom listu u kojemu je imao svoje ljude i ta bi informacija Tita, obzirom na masovna stradanja jugoslavenskih komunista u Sibiru, sigurno snažno difamirala. No, takav potez nije zabilježen.

To međutim ne znači da Tito nije bio ruski čovjek. Čini se da je bivši jugoslavenski predsjednik do kraja života, unatoč pokreta nesvrstanosti, jednim okom uvijek gledao na Moskvu. No, drugo mu je uvijek namigivalo Amerikancima i Zapadu.

Kad mu je gradonačelnik jednog njemačkog grada priredio gozbu, upitao ga je što bi se dogodilo s Titom da je nakon svoje njemačke epizode otišao u Ameriku, kako je planirao. "Bio bih najveći kapitalist", rekao je Tito. To pokazuje da nije bio niti malo dogmatičan - da, bio je ruski čovjek, više ili manje, ali, ibi bene ubi patria - domovina je njemu ipak bila tamo gdje je dobro.

(IZVOR 24 sata Piše: Paula Manitašević , Boris Rašeta )

Dragi moji čitatelji.
Nakon nekog vremena pauze nastavljam sa pisanjem bloga.

Danas je u Suknovcima jako kišovito, ružno.
Vatru smo naložili kavu shuhali i tv nam je zabava.

Oni koji se nisu dobro opremili sa suhim drvima, NEKA to učine.
Kako izgleda ovo bi moglo malo potrajati.
Izgleda da ćemo Sv. Katu morat slavit krajem prvog miseca, da bi nam vridila poslovica narodna.

SVETA KATA SNIJEG NA VRATA

Amerikanci s ovim prelaze u planetarnu kontrolu svijeta.
Što je sljedeće? Zatvoriti će možda Dnevnik.hr jer im se nije svidjelo kako pišo o njima.
Pod izlokom piratstva ili kako oni to kažu "došlo je vrijeme da se stane na kraj strancima koji kradu Američke izume", strašnooooo!, moći će zatvoriti bilo koji sajt u svijetu i ono meni najzanimljivije upasti u tu zemlju i pohvatati tobože te kriminalce!!!!!!!!!!!


KOPIJE I ORGINALI
Kopija nikad ne može zamjeniti orginal, i svi oni koji nisu htjeli kupiti "orginal" film, glazbu ili igricu,zbog cijene, nebi ih kupili i da nema kopija.
Prema tome puste priče o milijardama gubitaka Američkih raznih industrija su prenapuhano sra__e!
Ne mogu više u invazije drugih država zbog kemijskog oružja, ne mogu zbog nafte, ne mogu zbog nuklearnog programa, sve su to ispucali.

Ali se neko sjetio da mogu zbog

INTERNETA!!!

Zato pazite što radite na net-u, da vam ne doleti tomahawk u sobu.

Anonymousi su pokrenuli svoj najveći napad u povijesti, objavili su na AnonDaily Twitter profilu nakon što su srušili FBI.gov, stranice Ministarstva pravosuđa (DOJ) te udruženja filmaša i diskografa (RIAA i MPAA).

Na stranici Akamai koja prati globalni internetski promet u posljednja je 24 sata registrirano 218 napada, dok je internetska aktivnost povezana s tim napadima povećana 24 posto, a ukupni internetski promet porastao je za 13 posto.

Osim već srušenih stranica, Anonymousi su najavili i napade na druge ciljeve poput stranica Bijele kuće, no čini se da (do sada) te stranice ipak nisu uspjeli srušiti.

Ovi su napadi potaknuti prijedlozima SOPA i PIPA zakona, a neposredan povod za sinoćnje velike napade bilo je gašenje Megauploada.

Naime, FBI je jučer u koordiniranoj akciji s još nekoliko zemalja ugasio popularnu stranicu za razmjenu datoteka te uhitio nekoliko njegovih zaposlenika na Novom Zelandu, uključujući i njegova osnivača Kima Schmitza poznatog kao i Kim DotCom uz teške optužbe – osim za kršenje autorskih prava, optuženi su i za reketarenje i pranje novca te im prijeti kazna do čak 50 godina zatvora.

U američkom Ministarstvu pravosuđa rekli su da ova stranica ima više od 150 milijuna registriranih korisnika, uz 50 milijuna dnevnih posjetitelja te da samo na nju otpada četiri posto ukupnog internetskog prometa. Megaupload, nastavljaju u DOJ-u, kršenjem autorskih prava nanio je štetu veću od 500 milijuna dolara, dok su njegovi zaposlenici zaradili čak 175 milijuna dolara.

Ono što je naročito zanimljivo jest da je akcija gašenja Megauploada krenula samo dan nakon velikih online protesta protiv SOPA-e i PIPA-e čijim bi izglasavanjem Amerikanci dobili velike ovlasti s kojima bi mogli gasiti internetske stranice za koje sumnjaju da sadrže materijal koji krši autorska prava pa se čini kao da su htjeli pokazati da im ne trebaju takvi zakoni kako bi gasili stranice za razmjenu datoteka.

Poruka Anonymousa je jasna – 'vrijeme je za akciju', tako bi sljedećih dana možemo očekivati nove napade, a još ranije na mreži su se pojavile informacije kako ponovno namjeravaju napasti Sony zbog njihove podrške SOPA-i.

Svima koji prate djelovanje Anonymousa te sudjeluju u raspravama u njihovim chat sobama i na Twitteru jedno upozorenje – na Gawkeru kažu da hakeri, među brojnim linkovima koje objavljuju na Twitteru i u chat sobama, ubacuju i link za program Low Orbit Ion Cannon kojim se hakeri služe u napadima na internetske stranici te, ako kliknete na taj link, i vaše će računalo automatski započeti s napadima na stranice pa pripazite na takve linkove.


Zagreb, 20.01.2012., 01:57
Autor: Matej Lončarić / M.L./H.J. (Dnevnik.hr)

Dragi moji, lipi pozdrav svima...
Nadam se da ste se odmorili za praznike koji su nam prošli i dobro napapali.
Sad valja malo skidati navučene kile. U našem selu nema nikakvih drastičnih promjena.
Ima hladnih i toplih dana, lovci su na Tri Kralja uživali, nije bilo toplo.
Prije Božića temperatura se spustila i do -7.
Iako nema drastičnih promjena, selo nam se polako mijenja.
Mjenja se zato jer ljudi uređuju svoja dvorišta, zidove, i naravno kuće, tako da nam Suknovci dobivaju jedan moderniji izgled.

Nakon male pauze nastavljamo sa pisanjem bloga, uz idući put i malo lijepih slika.

Svim posjetiteljima Suknovci-bloga želim uspješnu 2012-u godinu.

Rub izgubljenog svijeta, Trokut smrti, Groblje Atlantika, Zona sumraka, Vražji trokut, Bermudski trokut - sve su to nazivi za imaginarno područje na Atlantiku uz koje se vezuju misteriozne priče o nerazjašnjenim nestancima brodova, ljudi i zrakoplova, neobičnim svjetlima, vodenim vrtlozima i sličnim pojavama.



Riječ je o području Atlantika kojemu San Juan u Portoriku na Karibima, Fort Lauderdale na Miamiju, te Bermudsko otočje čine vrhove "vražjeg trokuta".



Ovisno o izvorima, u Bermudskom trokutu se od vremena Kristofora Kolumba do danas dogodilo od 200 do 1000 nesreća. Howard Rosenberg, pisac zaintrigiran tajnama Trokuta, u svojim je istraživanjima prikupio podatke o 8000 poziva u pomoć američkoj Obalnoj straži samo tijekom 1973. godine, te podatak da je u ovome stoljeću "vražji trokut" bez traga odnio više od 50 brodova i aviona.
Bizarni događaji zabilježeni na ovom području datiraju još od vremena kad je Kolumbo doplovio nadomak obalama srednje Amerike. I sam Kolumbo bio je svjedokom neobičnih događanja u Trokutu: pri plovidbi njegovih brodova Nina, Pinta i Santa Maria 1492. godine kompas je poludio, a Kolumbo i posada vidjeli su čudna svjetla na nebu, o čemu postoje zapisi u brodskom dnevniku.
Tajanstvenim tragedijama u Bermudskom trokutu naknadno je pripisano i otkriće broda Mary Celeste: brod je 1872. godine nestao, te nađen napušten na pučini, oko 400 milja izvan kursa New York-Genova kojim je plovio prije nestanka. Nije bilo traga života desetero članova posade.




Let 19

Najpoznatiji, pak, događaj vezan uz Bermudski trokut - od kojeg, zapravo, i započinje moderna legenda - jest nestanak "leta 19". Zbilo se to 5. prosinca 1945. godine kad je pet mornaričkih bombardera misteriozno nestalo na rutinskom zadatku, a nestao je i avion upućen u potragu. Ukupno, bez traga je nestalo 27 ljudi.
Kao Bermudski trokut, ovo je područje "krstio" Vincent Gaddis u članku "Smrtonosni Bermudski trokut" što ga je 1964. godine objavio u listu Argosi. Zanimanje za fenomen područja s kojeg se bestragom nestaje u pravu je euforiju, međutim, preraslo kad je Charles Berlitz 1974. godine objavio bestseller Bermudski trokut. Podgrijavanju euforije puno su pridonijeli i mas-mediji.
I danas Bermudski trokut intrigira svojim tajnama, no skeptici su sve glasniji: njihova je teorija da je prava misterija kako je Bermudski trokut uopće postao misterija. Tajanstveno i neobjašnjivo ljudima je oduvijek bilo privlačno i zanimljivo, a uz tajanstvenost, čudo i misteriju nikako ne idu racionalna objašnjenja. No, upravo su takva objašnjenja ona koja za slučajeve iz Bermudskog trokuta daju skeptici. Što se Kolumba tiče - prema podacima iz njegova brodskog dnevnika - on je poludjeli kompas objasnio odstupanjem između geografskog i magnetskog sjevernog pola. Svjetla koja je opisao kao "velike vatrene buktinje" vjerojatno su bili meteori.

Svesvjetsko prokletstvo?

Pronalazak broda Mary Celeste bez posade također je objašnjiv: na brodu nije pronađen ni jedan pojas za spašavanje, što navodi na pomisao da su pomorci napustili brod za vrijeme oluje misleći da je Mary Celeste neće izdržati. No, ono što najviše udaljuje od misterija jest činjenica da je ovaj brod pronađen daleko od Bermudskog trokuta - čak u blizini obale Portugala. Različiti izvori, naime, različito određuju veličinu Bermudskog trokuta: ona varira od 500.000 kvadratnih milja do tri puta većeg područja. Imaginacija nekih autora u Trokut uključuje Azore i Meksički zaljev. Pripisivane su mu i nesreće koje su se zbivale uz obale Irske, na Pacifiku i Indijskom oceanu. Po tome bi se Trokut mogao nazvati ne bermudskim, nego "svesvjetskim morskim prokletstvom", upozoravaju "trezvenjaci".

Oni koji tvrde da činjenice ne podupiru legendu, dali su objašnjenje i za zbivanja vezana uz "let 19": posadu svih pet zrakoplova činili su neiskusni pripravnici, s iznimkom vođe patrole poručnika Charlesa Taylora koji tog dana nije imao volje letjeti, pa je misiju čak htio prepustiti drugome. Iako je vrlo brzo utvrdio da mu kompas ne funkcionira, let je nastavio naslijepo, oslanjajući se na navigaciju prema zemaljskim orijentirima. No, nadošla je oluja, ali je Taylor, dezorijentiran, usprkos upozorenjima pripravnika da je "zapad na drugoj strani", te ne prebacujući vezu na čistiju radijsku frekvenciju, posadu odveo u pogrešnom pravcu, daleko na Atlantik. Pritom im je i goriva nestalo. Zbog toga su protivnici teorija o čudima u Trokutu govorili da je "jedina misteriozna sila ovdje bila sila gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva". Istina je da se nije našao ni najmanji trag ni jednog aviona, no ako ih je poručnik zbilja odveo daleko na Atlantik, vjerojatno su pali na području gdje ocean naglo ponire: unutar Bermudskog trokuta leži, naime, gotovo devet tisuća metara duboki Portorikanski rov, najdublja točka Atlantika, a avioni i brodovi koji tamo potonu rijetko se ponovno viđaju.

Zaustavljeni satovi

Što se tiče "martin marinera", aviona upućenog u potragu, za koji mnogi misle da je nestao u Bermudskom trokutu, istina je da se nije vratio: eksplodirao je ubrzo nakon polijetanja, što nije bilo neobično jer su "marineri" bili poznati po neispravnim tankovima za gorivo.
S druge strane, opet, puno je događaja koji su se zbili u Bermudskom trokutu za koje je doista teško naći ikakvo razumno objašnjenje. U to spada, među ostalima, slučaj putničkog leta National Airlinesa 727 koji je na 10 minuta nestao s radarskih ekrana na mijamijskom međunarodnom aerodromu. Po dolasku, posada je zanijekala da se bilo što čudno događalo, osim što su "deset minuta letjeli kroz laganu maglu". Svi satovi u avionu, međutim, kasnili su deset minuta, iako su ih provjerili s aerodromom neposredno prije neobjašnjivih deset minuta "prolaska kroz maglu".

Još je nekoliko pilota imalo sličnih iskustava s promjenama vremena nakon prolaska kroz iznenadne "maglice", što, naravno, diže cijenu objašnjenjima koja nisu racionalna, ali možda bolje objašnjavaju misterij Bermudskog trokuta čak i ako su suprotna prirodnim zakonima fizike. Takvo je objašnjenje na primjer ono o aberantnim energetskim poljima koja kreiraju vremenske rupe. Još jedan slučaj koji potkrepljuje ovu teoriju je onaj manje sretnog pilota po imenu Carolyn Casico i njezina putnika. Carolyn, pilot s licencijom, poletjela je na charter let do otoka Turka u Bermudskom trokutu. Kad se približila otoku, osoblje na zemlji vidjelo je njezin avion kako besciljno kruži. Radiooperater na aerodromu nije dobivao odgovore na pokušaj radiokontakta, ali je čuo riječi koje je ona izmijenila s putnikom: Ne razumijem! Ovo bi trebao biti Grand Turk, ali dolje ničeg nema. Pravo je mjesto na mapi, oblik je pravi, ali ovaj otok izgleda nenaseljen: nema zgrada, nema putova, ničega! Nakon nekoliko krugova, okrenula se i odletjela. Carolyn i njezin putnik nisu više nikad viđeni. Loše vrijeme? Vremenske rupe? Otmice izvanzemaljaca? Mnoge teorije pokušavaju objasniti događaje iz Bermudskog trokuta.

Što je istina?

Izvanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, zli ljudi s antigravitacijskim uređajima i drugim čudnim tehnologijama, vremenska rupa kojom avioni ili brodovi putuju u prošlost ili budućnost, rupa na nebu koja uvlači sve što joj se nađe na putu te vrtlozi iz četvrte dimenzije?
Među tehnološki orijentiranima, pak, omiljene su teorije o magnetskim poljima i oceanskim flatulencijama, odnosno metanskom plinu s dna oceana. Među skepticima igraju teorije o vremenu (oluje s grmljavinom, uragani, tsunamiji, zemljotresi), loša sreća, gusari, eksplozije tereta, nesposobnost navigatora, te ostali prirodni i ljudski uzroci.
Broj brodoloma, kažu oni skloniji realističnim objašnjenima, na ovom području nije neuobičajen kad se usporedi s veličinom područja, smještajem i gustoćom prometa.

Najpoznatije nesreće u Bermudskom trokutu

Bermudski trokut je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina zrakoplova i brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najčuveniji nestanak, onaj "leta 19" 1945.godine, nesreće koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su:

1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevičanskih otoka u SAD
1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949.: nestaje drugi Tudor IV.
1950.: golemi globemaster američkih zračnih snaga - izgubljen
1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga
1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čovjeka
1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe
1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade
1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga - izgubljen
1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda
1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi
1963.: nestaje cargo master C-132
1967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion - izgubljen
1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972.: njemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade

Posljednji nestanak

U srpnju 1997. godine na području Bermudskog trokuta britanska je fregata našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi, njemačkom paru čiji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Časnici s britanske fregate zamijetili su čudan izgled jahte: bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je pronađena odjeća, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko ostavio samo na trenutak

Teslina tehnologija?

Naravno da ima mnogo mjesta na svijetu s opasnim strujama i problemima s određivanjem smjera, ali zašto je baš Bermudski trokut mjesto gdje se događalo toliko mnogo nesretnih slučajeva? Racionalna objašnjenja koja daju skeptici nisu svima dovoljna. Maštovitije eksplikacije puno bolje prolaze. Evo nekih. Izvanzemaljci su jedan od mogućih razloga tako čestim nestancima u Bermudskom trokutu. Antigravitacijska tehnologija ili druge energije s drugih svjetova mogle su biti odaslane ili s NLO-a, u što vjeruju mnogi od prijašnjih izvjestitelja o zbivanjima u trokutu. Također, Trokut možda krije podmorsku zemaljsku bazu za izvanzemaljce koji žele zadržati svoju privatnost i odašilju energiju koja ometa previše približena prometala. Drugi vjeruju da je fenomen Bermudskog trokuta prouzročen izgubljenim gradom Atlantidom koji je potonuo tisuće stopa ispod vodene površine. Naprednost Atlantide u doba kad je potonula počivala je na moći energetskih kristala. Moguće je da ovi kristali još uvijek počivaju na dnu oceana u nekom promijenjenom stanju odašiljući zrake energije koje ili zbunjuju instrumente vozila, ili ih sve zajedno dezintegriraju. Napokon, mnogi vjeruju da je Bermudski trokut energetsko polje koje je proizveo čovjek na osnovi tehnologije Nikole Tesle. VLF rezonantni odašiljači (tehnologija za koju mnogi vjeruju da je koristi sjevernoamerička komanda zračne obrane NORAD) imali bi antipod direktno u sredini Bermudskog trokuta. Ovaj hipotetički sustav bio bi sposoban ponovno napuniti tajne klase podmornica na električni pogon o čijem se postojanju spekulira i definitivno bi omogućili dovoljno interferencije (preklapanja valova) da izobliče signale koje avioni i brodovi stvarno šalju.





Izvor - tamijan (cro-portal)

'Nisam kriv. Ja ne silujem djevojke. Sve mi žele podmetnuti, a znam i zašto', rekao je Paravinja potpuno mirnim i opuštenim tonom na sudu u Sokocu, a na dobacivanja i provokacije iz publike u sudnici, vezane za Antoniju Bilić, samo se nekoliko puta cinično nasmiješio, prenosi Blic.

42-godišnji Paravinja optužen je da je silovao djevojku prije devet godina u selu Dvoriš na Palama. Sud u Sokocu je iduće ročište zakazao za 12. srpnja, a tada bi neuropsihijatri trebali utvrditi psihičko stanje optuženog nakon čega će sud odlučiti je li on psihički sposoban za nastavak suđenja.

Paravinja, koji je priznao da je silovao, ubio i bacio u rijeku Krku Antoniju Bilić iz okolice Drniša, osumnjičen je i da je u oko 13 sati, 18. srpnja 2002. godine silovao djevojku u mjestu Dvoriš na Palama, kroz koje je prolazio kamionom. Paravinja, koji i u Srbiji ima četiri i pol godine zatvorske kazne za silovanje, na sudu se ponašao potpuno smireno, ravnodušno i hladno.

O nestanku i silovanju Antronie Bilić nije ništa pričao, a na dobacivanja i provokacije iz publike u sudnici, samo se nekoliko puta cinično nasmiješio. 'Negiram sve optužbe koje mi se stavljaju na teret. Nisam kriv, ja ne silujem djevojke. Ne osjećam se krivim. Sve mi žele podmetnuti, a znam i zbog čega', rekao je Paravinja u sudu u Sokocu.

Iako je prije nekoliko dana priznao ubojstvo 17-godišnje Antonije Paravinja je promijenio 'ploču'. Sada negira da ju je ubio, te tvrdi kako je u policiji bio primoran na priznanje zbog batina.

'On kaže da je bio primoran priznati ubojstvo', kazala je njegova odvjetnica Milana Bulić koja Paravinju zastupa po službenoj dužnosti. Bulić je novinarima u Sokocu kazala da njezin branjenik tvrdi da nije ubio Antoniju Bilić, već da je svoj raniji iskaz o priznanju kriivce dao pod pritiskom, jer su ga, kako je rekao, policajci u Banja Luci tukli.

'Savjetovala sam mu da se javi liječniku u zatvoru 'Kula' i da liječnik da svoj nalaz', rekla je Bulić za lokalne medije.

Paravinjine tvrdnje odmah su opovrgli iz MUP-a Republike Srpske. Glasnogovornica Mirna Šoja je u izjavi za Tanjug navela da se 'Paravinja u svim dosadašnjim iskazima pokazao nevjerodostojnim i da je tako i u ovom slučaju'.

Sud BiH zakazao je za ponedeljak 11. srpnja ročište na kome će se odlučivati o molbi za izručenje Dragana Paravinje Hrvatskoj, kako bi mu se sudilo za ubojstvo Antonije Bilić. Konačnu odluku o izručenju donijet će ministar pravde BiH Bariša Čolak.

S.D.M. Dnevnik.hr

Pozdrav @Mirče sa upitnikom da li si to ti.
Dragi moji sve što napišete na ovome blogu sami za to odgovarate, ne vjerujete!
Zakon koji je stupio na snagu 01.01.2011. kaže da svi davatelji internetskih usluga i lokalnih mreža koje su spojene na internet, moraju evidentirati i čuvati u arhivi svako korisnikovo logiranje na internet. Slobodno kontaktiraj uredništvo pa da i mi vidimo ko je ko!!
A što se tiče brisanja, ti se registriraj i objavi što je tvoje i nema brige.

Dragi moji, pozdrav svima i do pisanja!